NATO sarađuje na individualnoj osnovi sa određenim brojem zemalja koje nisu deo okvira regionalnog partnerstva. Oni se nazivaju “partneri širom sveta” ili jednostavno “globalni partneri”, uključujući Afganistan, Australiju, Kolumbiju, Irak, Japan, Republiku Koreju, Mongoliju, Novi Zeland i Pakistan.
Od 90-tih godina NATO je razvio redovan dijalog i saradnju sa zemljama „širom sveta“, deleći interese sigurnosti, koji nisu pripadali nijednom tradicionalnom regionalnom partnerstvu, kao što su Afganistan, Australija, Kolumbija, Irak, Japan, Republika Koreja, Mongolija , Novi Zeland i Pakistan. Praktična saradnja se razvija u širokom spektru oblasti, uključujući očuvanje mira, kibernetičku odbranu, pomorsku sigurnost, humanitarnu pomoć i pomoć u slučaju katastrofa, neširenje oružja, nauku i tehnologiju, mir i sigurnost.
- Važnost pružanja pomoći zemljama i organizacijama širom sveta naglašena je u Strateškom konceptu usvojenom na Lisabonskom samitu 2010. godine.
- Prateći samit u Lisabonu, NATO je revidirao svoju politiku partnerstva u aprilu 2011. godine kako bi bolje sarađivao sa partnerima.
- Globalni partneri sada imaju pristup svim aktivnostima koje NATO nudi svim partnerima; svaka je razvila Individualni program saradnje u partnerstvu, birajući oblasti u kojima želi da se uključi u NATO u duhu zajedničke koristi i uzajamnosti.
- Većina globalnih partnera aktivno doprinosi operacijama i misijama pod vodstvom NATO-a.
- NATO se takođe konsultuje sa drugim zemljama nečlanicama koje nemaju bilateralni program saradnje (na primer, Kina, Indija, Singapur, Indonezija, Malezija) o pitanjima kao što su suzbijanje piraterije i borba protiv narkotika u Avganistanu.