Daniel Šapiro: Bajdenova velika šansa da izgradi novu koaliciju na Bliskom istoku

Regionalne integracije. To je jedna od sveobuhvatnih tema putovanja američkog predsednika Džoa Bajdena u Izrael i Saudijsku Arabiju ove nedelje – i možda zvuči neprikladno na poznatom nestabilnom i sukobima sklonom Bliskom istoku. Ali ne bi trebalo: dok su se prethodna putovanja predsednika SAD fokusirala na rešavanje izraelsko-palestinskog sukoba, upravljanje iranskim nuklearnim programom, promovisanje demokratije ili posete trupama u aktivnim konfliktnim zonama, nešto novo se sprema na Bliskom istoku.

I Bajden to zna. Bela kuća koristi dva značajna razvoja događaja, oba nasleđena od Trampove administracije, i čini ih nekoliko koraka napred kako bi preoblikovala region na način koji bi služio i američkim i lokalnim interesima.

Prvi je niz sporazuma o normalizaciji: Abrahamov sporazum kojim se uspostavljaju odnosi između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina i dva druga pakta između Izraela i Maroka i Sudana. Normalizovani odnosi između Izraela i arapskih država nude ogromne mogućnosti za mirniju i prosperitetniju budućnost za narode u regionu. To istovremeno odražava i podstiče stavove koji se već menjaju – posebno među mlađim Arapima – smatrajući da je normalno da Arapi i Izraelci žive i rade zajedno.

Bajden će istaći posvećenost SAD da prošire ovaj trend normalizacije. Učestvovaće na kvadrilateralnom virtuelnom samitu sa liderima Izraela, UAE i Indije (u tzv. I2U2 formatu); nada se da će objaviti korake Saudijske Arabije ka konačnoj normalizaciji, kao što je dozvoljavanje preleta izraelskih civila u svom vazdušnom prostoru; i on će ohrabrivati stranke na Negev Forumu — koji uključuje Izrael, Egipat, UAE, Bahrein, Maroko i Sjedinjene Države — da razviju svoju regionalnu organizaciju u nadolazećoj fazi praktičnim projektima koji će koristiti njihovim građanima (isto tako otvarajući vrata Jordanu da formalno pridružiti i da Palestinci učestvuju).

Drugi veliki regionalni razvoj je uključivanje Izraela u zonu odgovornosti Centralne komande SAD (CENTCOM), koja nadgleda vojne operacije i odnose širom Bliskog istoka. Ozvaničen početkom 2021. godine, prelazak Izraela iz nadležnosti američke evropske komande u svoj prirodno-geografski dom u CENTCOM-u bio je transformativan: Raniji bezbednosni dijalozi između Izraela i arapskih država sada se vode mnogo otvorenije. Izrael je potpisao zvanični bezbednosni sporazum sa Bahreinom, koji je uključivao postavljanje izraelskog oficira za vezu u štab Pete flote SAD u Manami. Izrael i brojne arapske vojske, uključujući i one iz zemalja koje još nisu normalizovali odnose, sada učestvuju u češćim i intenzivnijim zajedničkim vežbama, planiranju i razmeni pod okriljem CENTCOM-a nego ikada ranije.

Dok je u Jerusalimu — i kada se sastane sa drugim regionalnim liderima u Džedi, Saudijska Arabija, kasnije tokom nedelje — Bajden će se zalagati za integraciju protivvazdušne odbrane Izraela, Egipta, Jordana i zalivskih država za odbranu od pretnje balističkih projektila i bespilotnih vazdušnih sistema pokrenuli Iran i njegovi proksi u Iraku, Jemenu, Siriji i Libanu. Dok se iranski nuklearni pregovori približavaju tački odluke, Bajden će podvući posvećenost SAD da osigura da Iran nikada ne dobije nuklearno oružje – ključni element koji podstiče ovu dugo traženu saradnju u oblasti odbrane među američkim partnerima.

Koalicija bliskoistočnih partnera

Zajedno, ovi trendovi ukazuju na pojavu regionalne koalicije umerenih američkih partnera koji se suočavaju sa zajedničkim bezbednosnim pretnjama i dele slične društvene, ekonomske, energetske i klimatske izazove. Više od zbira svojih delova, ova koalicija bi mogla imati primarnu odgovornost da se brine o sopstvenim bezbednosnim potrebama, uz aktivnu podršku Sjedinjenih Država. Izvan sfere bezbednosti, oni su pozicionirani da rade zajedno kako bi iskoristili mogućnosti u tehnologiji, trgovini, poljoprivredi, bezbednosti vode i hrane, energetici, zdravstvu i obrazovanju. Vremenom, koalicija može biti podržana širokom multilateralnom regionalnom arhitekturom koja okuplja lidere na redovnim skupovima na visokom nivou da donose strateške odluke i postavljaju agende. Takođe bi mogao da angažuje ministre, stručnjake i stručnjake u različitim oblastima u njihovim državnim birokratijama kako bi se osiguralo da se sve donete odluke stvarno sprovedu.

Neto efekat ove vrste strukture bi bio da se demonstriraju dublje i šire koristi od normalizacije većem broju građana ovih zemalja i da se ova regionalna grupacija zadrži kao klub kojem drugi žele da se pridruže. (Atlantski savet doprinosi ovom procesu sa Inicijativom N7, koja okuplja Arape i Izraelce na ciljanim konferencijama kako bi razvili korisne ideje koje će njihove vlade sprovesti.)

Takva koalicija bi bila duboka za interese SAD i unutar i izvan Bliskog istoka. U regionu, to bi bio recept za održivo prisustvo SAD. Dok Sjedinjene Države drže desetine hiljada vojnika i dovoljno pomorske i vazdušne snage u regionu, akcije tri uzastopne administracije izazvale su pitanja među regionalnim partnerima Vašingtona o pouzdanosti njenih obaveza. Iako je preuveličan, taj strah je takođe oblikovan raspoloženjem američkog naroda, koji posle ratova u Iraku i Avganistanu nema mnogo apetita za velike vojne zaplete na Bliskom istoku.

Ali sa ovom koalicijom u nastajanju, Sjedinjene Države mogu biti strateški partner regionalnim državama koje kolektivno preuzimaju vođstvo u zadovoljavanju sopstvenih potreba; neće uvek morati da bude vrh koplja. Prisustvo SAD koje je kalibrisano da igra ovu ulogu je mnogo verovatnije da će održati stalnu dvostranačku podršku, omogućavajući Sjedinjenim Državama da zaštite svoje interese i ispune svoje obaveze.

Kao ključni partner ovoj koaliciji, Sjedinjene Države su takođe u boljoj poziciji da steknu posvećenost svojih članica da podrže ključne interese SAD kada ih osporavaju globalni rivali Rusija i Kina. Sa svojim putovanjem uokvirenim ratom u Ukrajini, Bajden će se zalagati za povećanje proizvodnje nafte kako bi se snizile globalne cene kako bi se pooštrio zalogaj sankcija protiv Rusije i omogućio dostupnost neruskih energenata evropskim tržištima. Ali isti princip se primenjuje u drugim scenarijima: kad god su Sjedinjene Države u pitanju suštinski strateški interesi — kao što je odbijanje pokušaja Kine da izgradi vojnu bazu u UAE, nabavku osetljive izraelske tehnologije ili pretnju Tajvanu — mogu insistirati da njeni bliskoistočni partneri se ponašaju kao partneri.

Odajte priznanje Bajdenu: Uz strašne krize sa kojima se suočio po preuzimanju dužnosti, Bliski istok nikada neće biti glavni prioritet. Ali na polovini njegove druge godine na funkciji, prilike i neophodnost oblikuju značajnu stratešku inicijativu u regionu koja bi mogla da koristi interese SAD u godinama koje dolaze.

 

Check Also

Generalni sekretar imenovao novog portparola NATO-a

Generalni sekretar Jens Stoltenberg imenovao je Faru Dahlalah iz Ujedinjenog Kraljevstva za sledećeg portparola NATO-a. …